Sustavi za proizvodnju solarne energije mogu se kategorizirati u fotonaponske (PV) sustave spojene na mrežu i one izvan mreže na temelju njihove povezanosti s električnom mrežom. Mrežni fotonaponski sustavi odnose se na one koji rade dok su povezani na elektroenergetsku mrežu i podložni su mrežnom dispečiranju - na primjer, centralizirane ili distribuirane fotonaponske elektrane. Nasuprot tome, izvanmrežni fotonaponski sustavi rade neovisno o električnoj mreži; primjeri uključuju uličnu rasvjetu na solarnu energiju i stambene fotonaponske sustave za ruralna kućanstva.
Sustavi za pohranjivanje energije, koji služe kao učinkovito sredstvo za pohranjivanje električne energije, klasificiraju se u četiri kategorije: mehaničko, baterijsko, elektromagnetsko i fazno (toplinsko) pohranjivanje energije. Među metodama mehaničkog skladištenja, pumpno-hidro skladištenje je već široko rasprostranjeno, dok je skladištenje energije na zamašnjaku - noviji mehanički pristup - trenutno u fazi istraživanja i demonstracije. Pohranjivanje elektromagnetske energije obuhvaća tehnologije kao što su supravodljivo pohranjivanje magnetske energije, superkondenzatori i kondenzatori visoke gustoće energije. Skladištenje toplinske energije, koje se oslanja na faznu promjenu materijala za pohranu ili oslobađanje energije, još uvijek je u fazi laboratorijskih istraživanja u Kini i još nije doživjelo praktičnu primjenu. Pohranjivanje energije temeljeno na baterijama je zrela, široko prihvaćena i isplativa tehnologija. Izvanmrežni fotonaponski sustavi koji koriste olovne baterije već su dosegli fazu komercijalne primjene. Nadalje, s nedavnim napretkom tehnologije litij-ionskih baterija i povezanim padom troškova, sustavi za pohranu energije temeljeni na litij-ionskim baterijama postali su glavni fokus trenutnih istraživanja.